Not known Facts About Sta je Zen Budizam?!
Not known Facts About Sta je Zen Budizam?!
Blog Article
Međutim, što se tiče popularnog tumačenja i iskustva, ova formulacija znači da čovek, umesto da sam odlučuje, prepušta odluku jednom sveznajućem, svemoćnom ocu koji nad njim bdi i zna šta je za njega dobro. Jasno je da ovim iskustvom čovek ne postaje otvoren i prijemčiv, već poslušan i pokoran. Volja božja (shvaćena kao istinsko napuštanje egoizma) najbolje se izvršava ako ne postoji pojam boga. Paradoksalno je da ja istinski ispunjavam volju božju tek ako zaboravim boga. Zenovski pojam praznine podrazumeva istinsko značenje odricanja od svoje volje, no bez opasnosti regresije na idolopoklonički pojam oca koji pomaže.
Tako i današnji oblik teravade u velikoj mjeri dolazi iz opširnih reformi koje su se provodile u kolonijalno doba, a od tada potiče i na zapadu sve popularnija tradicija meditacijske prakse vipassane koja se nizom pokušaja i eksperimenata u sklopu šireg nastojanja povratka izvorima u to vrijeme pokušavala na osnovu drevnih spisa reanimirati među asketizmu i kontemplaciji sklonijim redovničkim krugovima, s većim ili manjim uspjesima.
Do prve velike šizme došlo je nakon drugog budističkog sabora, u four. veku p. n. e., a hundred godina nakon Budine smrti. Podela je nastala oko pogrešivosti arhata: da li je on iznad sagrešenja ili je i dalje pogrešiv? „Velika" tradicija je zastupala pogrešivost arhata, dok je „manja", konzervativnija tradicija smatrala da je arhat savršen. Koplja su se lomila oko pet pitanja: da li je arhat i dalje subjekt iskušenja u snovima, da li još ima talog neznanja, da li ima sumnji u pogledu učenja, da li mu je potrebna pomoć u traganju za istinom i da li može dosegnuti do konačne istine uzvikom „aha!
Tokom Drugog svetskog rata, došlo je do izvesnog gušenja japanskog zena, ali se od druge polovine 20. veka uočava značajno oživljavanje. Poslednje decenije obeležene su sve većom popularnošću zena kod japanske omladine, impresionirane pozitivnim prijemom zena na Zapadu.[2]
U odnosu na druge budističke prakse zen se ističe prije svega praksom koana. To su kratki aforizmi koji predstavljaju logički nerješive kognitivne labirinte s ciljem zaustavljanja unutarnjih mentalnih fluktuacija i, idealno, direktnog uvida u stvarnost mimo konceptualnih filtracija vlastitog metalnog sklopa.
Od eight. veka nadalje učenje se Professionalširilo po čitavoj Kini odakle je preneseno u Vijetnam, u Koreju i naposletku u Japan.
Budizam se ponekad naivno kritikuje kao “negativna” ili “pesimistična” religija i filozofija. Jer ipak (tvrde ovakvi kritičari) život nije sav patnja i razočarenje, već on nudi mnoštvo uživanja i sreće. Otkud onda ta pesimistička budistička opsednutost nezadovoljstvom i patnjom?
Pali kanon je zbirka spisa theravada budizma, koji su sačuvani na pali jeziku. Kanonska književnost na pali jeziku sastoji se od „tri košare“, zbog čega se takođe naziva tipitaka (sanskrit: tripitaka). Tipitaka uključuje tri zbirke:
Zen budizam je 520. godine utemeljio indijski redovnik Bodhidharma. Iz Kine se širi u druge dijelove istočne Azije gdje se inkulturira i stvara specifične lokalne inačice. U 13. stoljeću uveden je u Japan gdje je do sixteen. stoljeća značajno utjecao na sveukupni život, osobito na ratnički stalež samuraja.[one] Zen prihvaća doktrinu Buda-prirode raširenu u kineskoj mahayani te je cilj prakse otkrivanje izvornog stanja koje je suštinski stanje Bude i postizanje direktne percepcije stvarnosti.
Mi imamo trouble nelagodnosti, imamo nesanicu, imamo depresiju, imamo psihoanalitičara, kao što imamo automobil, kuću ili dete. Isto tako imamo i nesvesnost. Nije slučajno što mnogi ljudi upotrebljavaju reč podsvest umesto reči nesvesnost. Oni to očigledno čine zato što se podsvest lakše uklapa u lokalizovani pojam; ja mogu reći: »Nesvestan sam« ovog ili onog, ali ne mogu reći da sam »podsvestan«.
Regresivni pokušaj rešavanja problema postojanja može poprimiti različite oblike: svima im je zajedničko to da nužno propadaju i da vode patnji. Pošto je čovek jednom istrgnut iz prečovečanskog, rajskog jedinstva s website prirodom, više mu nema povratka u ishodište: povratak mu preče dva anđela s plamenim mačevima.
U životu zen monaha smenjuju se meditacija, molitve i težak fizički rad. Trajna duboka usredsređenost u bilo kojoj delatnosti, bilo meditaciji ili radu, vodi uvidu i budnosti. Svrha ovih disciplina je da se kroz rad, usredsređenost i beskrajna ponavljanja um oslobodi stega i počne neometano iskazivati.
Pošto smo odlučili da o nesvesnom i svesnom govorimo kao o stanjima svesti, odnosno nesvesnosti, a ne kao o »delovima« ličnosti i specifičnim sadržinama, sad moramo razmotriti pitanje šta sprečava neko iskustvo da dopre do svesti, tj. da postane svesno.
Neke od tih kategorija (kao što su vreme i prostor) mogu biti univerzalne i sačinjavati kategorije percepcije zajedničke svim ljudima. Druge (recimo, kauzalnost) mogu važiti za mnoge, ali ne i za sve, oblike čovekove svesne percepcije. Neke druge kategorije su u još manjoj meri opšte i u svakoj kulturi su drukčije. Bilo kako bilo, iskustvo može ući u svest jedino pod uslovom da se može percipirati, povezati i srediti u vidu termina jednog konceptualnog sistema
Report this page